John Simpsons: Izvještavao sam o 40 ratova, ali nikada nisam vidio ovako nešto

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski upozorio je da bi trenutni sukob u njegovoj zemlji mogao eskalirati u svjetski rat. Nakon skoro 60 godina posmatranja sukoba, imam loš osjećaj da je u pravu, piše dugogodišnji britanski reporter i nastavlja:

Vlade NATO-a su u stanju visoke pripravnosti zbog bilo kakvih znakova da Rusija presijeca podmorske kablove koji prenose elektronski promet koji održava zapadno društvo. Njihovi dronovi se optužuju za testiranje odbrane zemalja NATO-a. Njihovi hakeri razvijaju načine za onesposobljavanje ministarstava, hitnih službi i ogromnih korporacija.

Vlasti na Zapadu su uvjerene da ruske tajne službe ubijaju i pokušavaju ubiti disidente koji su se sklonili na Zapad. Istraga o pokušaju ubistva bivšeg ruskog obavještajnog agenta Sergeja Skripala u Salisburyju 2018. godine (plus stvarno smrtonosno trovanje lokalne žene, Dawn Sturgess) zaključila je da je napad dogovoren na najvišem nivou u Rusiji. To znači lično predsjednika Putina.

Ovaj put je drugačije

Godina 2025. obilježena je trima vrlo različitim ratovima. Tu je, naravno, i Ukrajina, gdje je, prema podacima UN-a, poginulo 14.000 civila. U Gazi je izraelski premijer Benjamin Netanyahu obećao "moćnu osvetu" nakon što je oko 1.200 ljudi ubijeno kada je Hamas napao Izrael 7. oktobra 2023. godine, a 251 osoba je uzeta za taoce.

Od tada je, prema podacima ministarstva zdravstva Gaze kojim upravlja Hamas, u izraelskoj vojnoj akciji ubijeno više od 70.000 Palestinaca, uključujući više od 30.000 žena i djece – podaci koje UN smatra pouzdanim.

U međuvremenu, u Sudanu je u toku žestoki građanski rat između dvije vojne frakcije. Više od 150.000 ljudi je ubijeno u posljednjih nekoliko godina; oko 12 miliona je prisiljeno napustiti svoje domove.

Možda bi, da je ovo bio jedini rat u 2025. godini, vanjski svijet učinio više da ga zaustavi; ali nije.

"Dobar sam u rješavanju ratova", rekao je američki predsjednik Donald Trump dok ga je avion prevozio u Izrael nakon što je pregovarao o prekidu vatre u borbama u Gazi. Istina je da sada u Gazi umire manje ljudi. Uprkos prekidu vatre, rat u Gazi sigurno se ne čini kao da je riješen.

S obzirom na užasne patnje na Bliskom istoku, možda zvuči čudno reći da je rat u Ukrajini na potpuno drugačijem nivou. Ali jeste.

Osim Hladnog rata, većina sukoba o kojima sam izvještavao tokom godina bili su manji: gadni i opasni, svakako, ali ne dovoljno ozbiljni da ugroze mir u cijelom svijetu. Neki sukobi, poput Vijetnamskog rata, prvog Zaljevskog rata i rata na Kosovu, povremeno su izgledali kao da bi se mogli pretvoriti u nešto mnogo gore, ali to se nikada nije dogodilo.

Velike sile su bile previše nervozne zbog opasnosti da bi se lokalizovani, konvencionalni rat mogao pretvoriti u nuklearni.

"Neću započeti Treći svjetski rat zbog vas", navodno je viknuo britanski general Sir Mike Jackson preko radija na Kosovu 1999. godine, kada je njegov nadređeni u NATO-u naredio britanskim i francuskim snagama da zauzmu aerodrom u Prištini nakon što su ruske trupe prve stigle tamo.

Međutim, u narednoj godini, 2026., Rusija, primjećujući očigledan nedostatak interesa predsjednika Trumpa za Evropu, čini se spremnom i voljnom da se zalaže za mnogo veću dominaciju.

Ranije ovog mjeseca, Putin je rekao da Rusija ne planira ratovati s Evropom, ali da je spremna "odmah" ako Evropljani to žele.

Na kasnijem televizijskom događaju rekao je: "Neće biti nikakvih operacija ako se prema nama ponašate s poštovanjem, ako poštujete naše interese baš kao što smo mi oduvijek pokušavali poštovati vaše".

Ali Rusija, velika svjetska sila, već je izvršila invaziju na nezavisnu evropsku zemlju, što je rezultiralo ogromnim brojem civilnih, ali i vojnih žrtava. Ukrajina je optužuje za otmicu najmanje 20.000 djece. Međunarodni krivični sud (MKS) izdao je nalog za hapšenje ruskog predsjednika Vladimira Putina zbog njegove umiješanosti u ovo, što je Rusija oduvijek negirala.

Rusija tvrdi da je izvršila invaziju kako bi se zaštitila od NATO-ovog zadiranja, ali predsjednik Putin je ukazao na drugi motiv: želju da obnovi regionalnu sferu utjecaja Rusije.

Američko neodobravanje

On je svjestan da je ove prošle godine, 2025., svjedočila nečemu što je većina zapadnih zemalja smatrala nezamislivim: mogućnosti da američki predsjednik okrene leđa strateškom sistemu koji je na snazi ​​još od Drugog svjetskog rata.

Washington sada ne samo da nije siguran da li želi zaštititi Evropu, već i ne odobrava smjer u kojem, po njegovom mišljenju, Evropa ide. U novom izvještaju o strategiji nacionalne sigurnosti Trumpove administracije tvrdi se da se Evropa sada suočava s "oštrom perspektivom civilizacijskog brisanja".

Kremlj je pozdravio izvještaj, rekavši da je u skladu s vizijom same Rusije. Naravno da jeste.

Unutar Rusije, Putin je ušutkao većinu unutrašnjih protivnika sebi i ratu u Ukrajini, prema riječima specijalnog izvjestitelja UN-a koji se fokusira na ljudska prava u Rusiji. Međutim, on ima i svojih problema: mogućnost ponovnog porasta inflacije nakon nedavnog zahlađenja, pad prihoda od nafte i činjenicu da je njegova vlada morala povećati PDV kako bi pomogla u plaćanju rata.

Ekonomije Evropske unije su 10 puta veće od ruske; čak i više od toga ako dodate Veliku Britaniju. Ukupna evropska populacija od 450 miliona je preko tri puta veća od ruske, koja broji 145 miliona. Ipak, Zapadna Evropa je djelovala nervozno zbog gubitka svog idealnog života i do nedavno je bila nesklona plaćanju vlastite odbrane sve dok se Amerika može uvjeriti da je zaštiti.

I Amerika je danas drugačija: manje utjecajna, više introvertirana i sve se više razlikuje od Amerike o kojoj sam izvještavao tokom cijele svoje karijere. Sada, baš kao i 1920-ih i 30-ih, želi se koncentrirati na vlastite nacionalne interese.

Čak i ako predsjednik Trump izgubi mnogo svoje političke snage na međuizborima sljedeće godine, možda je toliko pomaknuo mjeru prema izolacionizmu da bi čak i američkom predsjedniku koji je više naklonjen NATO-u 2028. godine moglo biti teško priskočiti u pomoć Evropi.

Nemojte misliti da Vladimir Putin to nije primijetio.

Rizik od eskalacije

Naredna godina, 2026., zaista izgleda kao važna. Zelenski bi se mogao osjećati obaveznim da pristane na mirovni sporazum, otcijepivši veliki dio ukrajinske teritorije. Hoće li biti dovoljno prihvatljivih garancija da se spriječi predsjednik Putin da se vrati po još za nekoliko godina?

Za Ukrajinu i njene evropske pristalice, koji već osjećaju da su u ratu s Rusijom, to je važno pitanje. Evropa će morati preuzeti daleko veći dio održavanja Ukrajine, ali ako Sjedinjene Države okrenu leđa Ukrajini, kao što ponekad prijete, to će biti ogroman teret.

Ali da li bi rat mogao prerasti u nuklearni sukob?

Znamo da je predsjednik Putin kockar; pažljiviji vođa bi se suzdržao od invazije na Ukrajinu u februaru 2022. Njegovi ljudi upućuju krvoločne prijetnje o brisanju Velike Britanije i drugih evropskih zemalja s mape hvaljenim novim oružjem Rusije, ali on sam je obično mnogo suzdržaniji.

Iako su Amerikanci još uvijek aktivni članovi NATO-a, rizik da bi mogli odgovoriti razornim nuklearnim napadom je i dalje prevelik. Za sada.

Globalna uloga Kine

Što se tiče Kine, predsjednik Xi Jinping je u posljednje vrijeme uputio malo direktnih prijetnji samoupravnom ostrvu Tajvan. Ali prije dvije godine, tadašnji direktor CIA-e William Burns rekao je da je Xi Jinping naredio Narodnooslobodilačkoj vojsci da bude spremna za invaziju na Tajvan do 2027. godine. Ako Kina ne preduzme neku odlučnu akciju da preuzme pravo na Tajvan, Xi Jinping bi to mogao smatrati prilično slabim. On to neće htjeti.

Možda mislite da je Kina danas previše jaka i bogata da bi se brinula o domaćem javnom mnjenju. Nije tako. Još od ustanka protiv Deng Xiaopinga 1989. godine, koji je završio masakrom na Tiananmenu, kineski lideri su s opsesivnom pažnjom pratili kako zemlja reaguje.

I sam sam pratio događaje na Tiananmenu, izvještavajući, a ponekad čak i živeći na Trgu.

Priča o 4. junu 1989. nije bila tako jednostavna kao što smo tada mislili: naoružani vojnici pucaju na nenaoružane studente. To se svakako dogodilo, ali u Pekingu i mnogim drugim kineskim gradovima vodila se još jedna bitka. Hiljade običnih ljudi iz radničke klase izašlo je na ulice, odlučni da iskoriste napad na studente kao priliku za potpuno svrgavanje kontrole nad Komunističkom partijom Kine.

Kada sam se dva dana kasnije vozio ulicama, vidio sam najmanje pet policijskih stanica i tri lokalna sjedišta sigurnosne policije kako izgaraju. U jednom predgrađu, bijesna gomila je zapalila policajca i naslonila njegovo ugljenisano tijelo na zid. Uniformna kapa mu je bila pod veselim uglom stavljena na glavu, a cigareta mu je bila zaglavljena između pocrnjelih usana.

Ispostavilo se da vojska nije samo ugušila dugogodišnje demonstracije studenata, već i narodni ustanak običnih Kineza.

Kinesko političko rukovodstvo, koje još uvijek ne može zaboraviti sjećanja na ono što se dogodilo prije 36 godina, neprestano traži znakove protivljenja - bilo da se radi o organiziranim grupama poput Falun Gonga ili nezavisne kršćanske crkve ili demokratskog pokreta u Hong Kongu, ili jednostavno o ljudima koji demonstriraju protiv lokalne korupcije. Svi su silom pritisnuti.

Od 1989. godine proveo sam dosta vremena izvještavajući o Kini, prateći njen uspon do ekonomske i političke dominacije. Čak sam upoznao i jednog visokog političara koji je bio Xi Jinpingov rival i konkurent. Zvao se Bo Xilai, bio je anglofil koji je iznenađujuće otvoreno govorio o kineskoj politici.

Jednom mi je rekao: "Nikada nećeš shvatiti koliko se nesigurno osjeća vlada kada zna da nije izabrana."

Što se tiče Bo Xilaija, on je 2013. godine osuđen na doživotni zatvor nakon što je proglašen krivim za podmićivanje, pronevjeru i zloupotrebu položaja.

Sve u svemu, dakle, 2026. izgleda kao važna godina. Kineska snaga će rasti, a njena strategija za preuzimanje Tajvana - velika ambicija Xi Jinpinga - postat će jasnija. Moguće je da će se rat u Ukrajini riješiti, ali pod uslovima koji su povoljni za predsjednika Putina.

Možda će biti slobodan da se vrati po još ukrajinske teritorije kada bude spreman. A predsjednik Trump, iako bi mu politička krila mogla biti podrezana na novembarskim međuizborima, još će više udaljiti SAD od Evrope.

Sa evropske tačke gledišta, izgledi teško da bi mogli biti tmurniji.

Ako ste mislili da će Treći svjetski rat biti obračun nuklearnim oružjem, razmislite ponovo. Mnogo je vjerovatnije da će to biti skup diplomatskih i vojnih manevara, koji će dovesti do procvata autokratije. Mogao bi čak i prijetiti raspadom zapadnog saveza.

I proces je već započeo, zaključuje Simpsons.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad